Emotivniinvalid

Dobrodošli na moj blog. Pišem sebi ali vama na poklon.


08.09.2017.

želim te.

Želim te . Od prvog dana. Luđački te želim. Samo za sebe. Nisam te nikada ni dodirnula ali želim te. Nisam s tobom ni pričala dugo ali želim te. Želim ljubiti, grliti,ljutiti i čuvati. Tebe. Da. Tebe. Nikada ti neću reći da te želim. Da te luđački želim. Želim te samo za sebe. Ali nastaviti ću šutiti. Neću ti nikada priznati jer znam da te boli briga za moje želje. Znam. Ali nema veze.

07.09.2017.

😕😕😕

Prije sam se zvala hladni sanjar i taj naziv mi dokundisao kako bi rekli hahah. I tako promijenih plavooka beba i to mi se prestalo svidjati. Ali imam logike sto se tice tog imena jer imam plave oci i zovu me od rodjenja beba hahahaha jao mogu mislit kako dam vam dosadna 😂😂. I sad kako sam bila promijenila taj nazivv nisam mogla uci na blogg sve zivo probala nece sifra ista nista. Prepalaaaaaaa sam se kome cu sad pisat ,ali uspjela sam neku kentru napravit i novu sifru promijenila. Eto samo zelim reci da mi je drago da sam sasvim slucajno naletjela na ovaj blohg i napravila svoj blogg. Znam znam, ima ovih blogg stranica milion i vidjela sam kakvih ima ovaj mi najvise odgovara. I jos mi srce bude vece kada vidim da netko napise komentar i da prati moje postove aaaaaa ne mogu vam to opisati hahah. Potrudit cu se malo vise angazirati sto se tice blogga nema veze sto je skola pocela, pricat cu malo .malo pisati neke svoje pjesme stihove i tako. P.S. hvala vam ❤

02.09.2017.

aaaaaaaaaaa Matea gdje nadjes budale

ok sve ali zivcira me to hvala,ja se zelim posvadjati da vidim jel mu uopce stalo ili samo sluzim za ubijanje dosade. Naljuti me i nazivciraj, naljuti se i nazivciraj. Da vidim bar nesto. Da vidim jesi ziv.jel ti stalo do mene.

23.08.2017.

.

Povjerovao si nekom tko je pun laži i prevara. Jesam li šapnula tiho da ću te povrijediti i izdati kada se ne budeš nadao? Jesam li? Mislim da da. Unaprijed sam te pripremila da stavim soli na tvoje rane. I nisi poduzeo ništa. Opustio si se i prepustio mojim planovima. A ja. Ja sam postala bolesna i ovisna. Nisam znala stati, smiriti. Upoznala sam tvoje mane i slabosti i na lukav način sam ih iskorištavala. Dovukla sam te u dolini patnje i nisi htio bježati. Uživao si iako sve je bila patnja. Uživao si dok te nisam odgurnula od sebe radi drugoga. Radi dva tri poljupca. Da prodala sam se. I da ipak mi je žao. Prodala sam i tvoje iskrene osjećaje. Sve tvoje. Sve naše. Zamrzio si sve i svakog. Zamrzio si i mene.Iako noć prije smo pričali, smijali se. Sve je bilo divno. Eto došao je kraj. Moj i tvoj. Bit će ti teško. Prva tri mjeseca najteže. Dan će ti biti besmislen bez mene. Jedva ćeš disati,gledati,spavati,jesti i čitati. Kada prođe određeno vrijeme,kada te prijatelji počnu tjerati da nađeš novu - tražiti ćeš mene u drugoj , znam to.

14.07.2017.

Nedovršeno.

Ostavi nedovršeno. Ostavi i idi. Bježi. Daleko iako smo u istom gradu. Svejedno. Bježi. Nemoj samo pričati da sam kuja jer sam počela nešto i ostavila priču nedovršenu. Ostavi i idi. Bježi. Daleko iako smo u istom gradu. Svejedno. Bježi. Nemoj samo spuštati pogled i poželjeti mi nesreću. Ostavi i idi. Bježi. Daleko iako smo u istom gradu. Svejedno. Bježi. Ali znaj nisam ja kriva što ne znam drugi način nego povrijediti drugog prije nego to on uradi meni.

19.01.2017.

MRZIM JUTRA!!!!

Mrzim jutra pogotovo zimi. Još dok sam u toplom krevetu, bosih nogu i rumenih obraza odbijam poziv mostarske bure koja kuca nad prozorom. Dok ona šiba sve pred sobom usput me budi tako drsko i bahato. A ja samo prekrijem deku na lice , i gunđam polu glasno kako mrzim jutra zimi. Teško mi se rastaviti od jastuka i topline koja je oko mene koja me brani od hladnoće. Zatim bura opet učini svoj posao po mojim zatvorenim prozorima, provjerava jesam li na nogama. Moje noge malo teže funkcioniraju ranom zorom, pa doslovno hodam kao penzioner koji izlazi iz konzuma, punih ruku. Moje jutrnje rutine odvijaju se mnogo sporo i privremeno odbijam pomisao da ću morati hodati 15-20 minuta do škole.

17.01.2017.

Ona je prestala živjeti ovdje

Ljubav nam je pružala novo svijetlo koje smo u stvari odbijali vidjeti. Ona je prestala živjeti ovdje, davno je umrla u nama. Njezine sjene otišle su krivim putem i izgubile se u magli. Ljubav je rasla u nešto nevidljivo i neshvatljivo. Nikad nismo klonuli pred nju, nismo ju htjeli upoznati ili pokucati na njezina vrata. Što bi se dogodilo kad bi nas pogledala rano u oči? Na stari lukav način ušla bi u naše stanice kože, premotala bi film u glavi i vratila žudnju za njom. Ona je ta koja bi mijenjala listu prioriteta, sužavala bi ju, dok ne postane jedini centar svijeta. Zatim bi to i postala. Sve što bi dotaknuli slabašnim prstima, pretvorilo bi se u oblik ljubavi što god to bilo. Mamila nas je da ju tražimo na svakom uglu ulice, parka, zgrade. I pronalazili smo je. Kada god bi osjećali tjeskobu, duboko u nama mjesto je čekalo za nju, za dio njezine ljepote. Taj mali dio činio je cijelinu. Odjednom sve je nestalo. Ona je nestala. Napustila nas kada je najviše trebala i otišla. Otišla daleko. Otišla je drugim srcima. Prestala je živjeti s nama, u nama i oko nas. I mi bez nje smo postali mrtvi , tvrdi. A što smo drugo trebali?

29.12.2016.

Ljubav nije stvorena za ljude kao ja..

Nisam u stanju ikoga voljeti svojim tijelom. Svojim očima čak i usnama. Greške koče svaki pokret, a rane su još uvijek svježe. Ja ne mogu osjetiti to kako je biti prijatelj,ljubavnik. To je previše svega za duševnog bolesnika. Za osobu koja se i dan danas dvoumi između dobrog i lošeg, između sreće i tuge. Ove ruke ne mogu na silu uroniti u tuđi život , u nepoznate prostorije srca. Izgubit će se, loviti će sve nedokučivo i neshvatljivo. Ove ruke dvije nisu toliko snalažljive da se vrate unatrag kada shvate da im nije mjesto tu, kada shvate da su suvišne i nepotrebne. Zato ostaju uvijek na istom mjestu, sklopljene od straha da ne pokvare još jednu dušu, još jednu šansu.. Iskreno, pokvare sve sto im dođe na dohvat ruke.Pozivi,šanse, ponude i prilike sve sve sve...

25.12.2016.

Ako dođe moja druga ljubav..

Ako dođe moja druga ljubav , bit će joj teško. Morati će imati isti pogled kao moja prva ljubav. Zvat će me istim imenom. Imat će isti hod, osmijeh. Boja očiju takodjer će biti ista. Svađat ćemo se zbog istih sitnica. U kasne sate izgovarati ćemo riječi a ne možemo ih podnijeti. Kao i sa mojom prvom ljubavlju. Sve će biti isto. Izmišljat ću svašta samo da bude povod za svađu. Pravit ću se hladna a umirati ću za osjećajima mi slatkim riječima. Spominjat ću prvu ljubav, uspoređivati ću mane i vrline. Očajno ću pokušavati napraviti od njega moju prvu ljubav. Prva nezaboravna ljubav će se nalaziti u mislima dok pričam sa drugim. U stvari ja i nemam drugu ljubav. To je samo nastavak moje prve sa totalno drugom osobom. To je samo loš pokušaj vraćanja starih osjećaja i uzbuđenosti koji se ne mogu vratiti. Nikada. Ma mogu, lažem zato nikada. Ista toplina oko srca može se vratiti samo sa istim momkom, zbog njega ta toplina je i otopila led. A gdje je prva ljubav sada? S kim sada slavi Božić? S kim zaspi, čija poruka ga budi, veseli? Pati li za tuđim usnama kao ja, traži li ista lica u drugim curama? Znam i sama da ne pati i ne traži . Znam također da meni netko mora izbaciti lik, hod, osmijeh prve ljubavi jer iz dana u dan samu sebe ubijam. Svako srce je nastavilo dalje tražiti druga srca slična sebi dok ja ne odustajem od njega, od prvog momka koji se uvukao u moju kožu , u moju krv i kosu. Ne odustajem od njega a prva ljubav je imala nesretan kraj. Valjda prva uvijek bude takva, loša, tužna, jadna , lažna i nikaakva.

21.12.2016.

😳😩😖💞

Božić je posebno doba godine kada u ovim hladnim danima osjetimo još veću božju toplinu. Poniznog srca čekamo Isusov dolazak i to predstavlja vrijeme koje provedemo sa bližnjima. Slavimo,pjevamo, kitimo jelku i pečemo ukusne kolače koje zamirišu u svakoj prostoriji. Božić je blagdan praštanja i darivanja, svatko ima pravo zaželjeti želje. Ja imam istu želju kao i prošle godine. Ne to nije odjeća, obuća, šminka ili knjiga. Imam jednu jedinu želju a želim nazvati nebo da čujem ugodan glas koji će mi izjaviti previše ljubavi. Ali nikada ne može biti previše ljubavi koja traje i poslije ovog zemaljskog života jer ona je jača od zlobe ljudske. Svaki dan mi fali baka a za blagdane nekako posebno. Ja i ona bih sada pravile kolače tipa šapa, oblatni,breskvica i mađarica. Pokušavala bih nešto i sama ispeći ali ne bi bilo uspješnih rezultata. Ona bi pokazivala korak po korak da ponovim. Naravno napravila bih od kuhinje kaos ali dapače njoj to nije smetalo. Poslije kolača i slanih kiflica i ako jako umorne, prljave od brašna po kosi, nosu i čelu nastavile bi energiju trošiti u igranju remija. Poslije mnogobrojnih mojih pobjeda otišle bi spavati. Ona na jedan krevet, ja na drugi. Ja bih se uvijek prva ušuškala u krevet a ona bih došla i poljubila me. Nakon tog poljupca mogla sam mirno zaspati . Zatim bi baka legla u krevet do mog i molile bi. Koliko god bilo kasno nastavila bih o svojim nekim pozitivno lošim iskustvima samo da bi baki izmamila osmijeh . Bakin osmijeh je bio poseban i zarazan. A sada nemam s kim praviti kolače i kiflice na tako poseban način. Nemam kome doći sretna da pričam o događajima koji su se dogodili prethodnog tjedna u školi. Nemam s kim do kasno igrati remija i zezati se. Nemam koga dugo grliti kada krenem kući, nema me tko dočekati na pragu zaista sretan što me vidi. Zvuči grubo ali ne podnosim pisati ovako iskrene i brutalne stvari jer plačem deset sati poslije. Ali ne mogu se zaustaviti , ruka i olovka to ne žele kao ni srce.


Stariji postovi

Emotivniinvalid
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930